ŽUPA  BEZGRJEŠNOG  ZAČEĆA  BDM,

Poštovani vjernici  možete nas pratiti i na župnoj facebook stranici

SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS

Uskrs je stvarnost koja u nama živi i želi se u nama razviti. Tek Uskrs pokazuje kako veličanstvenu perspektivu i život u izobilju ima čovjek. Stoga Uskrs treba slaviti. Taj dan treba i najbolje odijelo, imati najbolja jela i pića, najbolje ukrasiti svoj dom. Sve oko nas bi nas trebalo podsjećati da nismo podložni smrti, raspadanju, umiranju i zlu, da nijedan neprijatelj čovjeka i čovječanstva nema vlast nad nama, da smo uvijek u Božjoj ruci i da je konačna pobjeda naša. (T. Ivančić)

Sretan i blagoslovljen Uskrs želi vam župnik!

NAJAVA ŽUPNOG KRIŽNOG PUTA

 

   Najavljujem župni križni put na Cvjetnicu (10.4.2022.) u 15h s polaskom iz župne crkve preko Vinogradske ulice (Vlaško brdo) do zaobilaznice i povratak prema Mikić brdu te ponovno skretanje na zaobilaznicu do groblja i ulicama Kralja Tomislava i S. Radića do župne crkve. Dužina puta iznosi cca. 8 km i većim dijelom nije asfalt. Vjerujem da će nas vrijeme poslužiti i da ćete se odazvati! Potaknite i druge! Po završetku će uslijediti okrijepa i druženje u župnom dvorištu. Stoga bih molio žene koje su voljne ispeći kiflice i/ili neke jednostavnije kolače da se jave.

EVO SAD JE VRIJEME MILOSTI, EVO SAD JE VRIJEME SPASA

 

„Korizma je vrijeme velikih obećanja i nada. Tada bi trebalo napraviti zaokret života. Najprije odreći se grijeha, priznati ih i oprostiti onima koji su te povrijedili. Zatim zamoliti neka Duh Sveti ispuni prostore duše, zamoliti Boga neka osvježi i izliječi dušu, tijelo i duh, a onda početi živjeti pozitivno i vidjeti da je zaista moguće biti sasvim drukčiji čovjek, svet, da je moguće svega se odreći i biti slobodan u srcu, da je moguće prihvatiti život s križevima, mukama, smrću i bolestima, te postati zdrav, vječan i neuništiv. Tko dobro iskoristi korizmu, taj postaje iskusni kršćanin, vjernik i čovjek. Tako Uskrs na kraju korizme postaje ne samo slavlje Isusova Uskrsa i nade, nego također novi početak, proljeće vlastitog života, proljeće zdravlja, humanosti i plemenitosti.” (prof. Tomislav Ivančić)

Korizma je vrijeme istinskoga odricanja. Svatko sam za sebe trebao bi odabrati ono što će pridonijeti njegovu duhovnom napretku i rastu u ljubavi. Rast u ljubavi svrha je našega kršćanskog života, pa tako i korizme. Učinimo sve kako bismo se oslobodili nekoga poroka, grijeha, mane te u vlastiti život uveli neku korisnu i dobru naviku. Dobro bi bilo vježbati se u samozatajnosti i poniznosti, strpljivosti prema ukućanima, marljivosti i pomaganju braći i sestrama u potrebi, naći vremena i svaki dan čitati Sveto pismo ili pojačati osobnu i obiteljsku molitvu. Hvalevrijedno bi bilo odreći se gledanja „sapunica” i moliti obiteljsku krunicu. Čvrsto odlučiti u korizmi nikoga ne koriti (kritizirati), nego govoriti samo pozitivno i dobro. Pokušati ići na svetu misu preko tjedna i moliti križni put. 

Biti osvjedočeni vjernik. Prilika je to za povratak Bogu, vratiti se na svoje kršćanske korijene, otkriti ljepotu krsne milosti i Božjeg sinovstva koje smo dobili. Molitva, post i milostinja pomažu nam da se oslobodimo od grijeha i krenemo prema svetosti. Evo moćnog sredstva u našim rukama! Ovo je itekako isproban put. Evanđeoski. Isusov. Okušajmo ga ove godine. I Otac naš, koji vidi u tajnosti, uzvratit će nam. Naše je srce ranjeno grijehom, osakaćeno požudom i zato smo pozvani na obraćenje. Evo nam milosnoga vremena, iskoristimo ga što bolje

Sveti Pavao nas poziva: „Evo sad je vrijeme milosti, evo sad je vrijeme spasa!“ (2 Kor 6,2) Sada! Ne bilo kada! Ne sutra, ne za dva, tri sata ili za dva, tri dana. Sada, ovoga trenutka! Sada je odlučujuće vrijeme, odlučujući dan, odlučujući sat – ne samo za ljude Korinta, kojima je pisao, nego i za vas, koji ga slušamo. Sada je za mene trenutak spasenja! Koje li milosti, biti svjestan toga i za to se odlučiti! Korizma je vrijeme pokore, posta i molitve. Milosno i povlašteno vrijeme. Upoznajmo što bolje sebe, postanimo iskreniji prema sebi, priznajmo svoje nedostatke, svoje srce čistimo od svake ovisnosti, obratimo se i ljubimo Boga, tražeći njegovo milosrđe da bismo postali pravedni i ponizni. Vjera je milost koja nije samo u srcu i na usnama. Ona bi trebala biti u životnom ostvarivanju. I u srcu, i na usnama i u djelima! Istinski živjeti. Vjera je živi odnos čovjeka s Bogom. S vjerom smo na Kristovu putu. Osloboditi se svega što nas rastresa kako bismo mogli slušati Boga i uroniti u njegovo otajstvo ljubavi.

 

Neka ti je blagoslovljen korizmeni hod! I ne zaboravi biti radostan!

ŽUPNO DRUŽENJE ZBOROVA

U nedjelju 13. veljače 2022. našem župnom zboru pridružili su se članovi župnog zbora Župe sv. Martina Biskupa u Brestovcu te su tako uveličali euharistijsko slavlje, nakon čega je uslijedilo zajedničko druženje u župnoj kući. Bio je to prvi susret zborova takve vrste, a nadamo se kako neće biti i zadnji. Zahvaljujem svima koji su doprinijeli da se susret ostvari te se pobrinuli oko njegove organizacije. 

Župnik

Foto galerija

NE ZABORAVI, SINE, SVE SE VRAĆA!

-“Kako znam za sebe uvijek se teško živjelo, ali prije je bilo lakše živjeti. Nije se Bog zna što imalo, ali je srce bilo zadovoljno s onim što imaš. Srce je bilo puno ljubavi iz koje se rađalo poštovanje ljudi. Otac je bio otac, majka – majka, a dijete – dijete. A danas? Ne treba previše govoriti, sve se zna. Sve više ljudi se umiva svojim vlastitim suzama, jer sreća je za neke samo pojam ili bajka. Ako mene pitaš sine, ja dugo, dugo nisam osjetio mrvicu neke radosti i spokoja. Dugo se nisam, sine, nasmijao od srca. Znaš ono ”iz duše”. Ma svakako sam je zvao, ali nisam znao da je trebam zvati samo ‘živote moj’. Ali sada znam… A pitaš me za djecu? Dobri su mi, neka su živi i zdravi! Svi imaju svoju djecu i svoje živote. Dođu mi i posjete me koliko mogu, pruže koliko mogu. Sjedim ovdje kraj prozora i gledam satima negdje, a da me pitaš gdje, ne znam ni sam! Ali gledam i čekam i kada ugledam mila lica moje djece kao da me sunce obasja. Mada, rijetko me obasja. Kažu mi da imaju i previše svojih obaveza i stalno su u nekoj žurbi. Zapamti, sine moj, Bog daje, a ljudi koriste. Ipak, nešto dobro nam je dao i ostavio, a to je da smo svi djeca i da ćemo biti i roditelji. Da smo danas mladi – sutra stari. Da smo danas jaki – sutra slabi. Da smo danas zdravi, a sutra tko zna, i da, ako ima pravde, eto baš tu se nalazi! I ja sam nekada bio mlad i jak. I ja sam bio i sretan i poletan. I mene su majka i otac čekali kao što čekam i ja sada. Zato, ne zaboravi, sine, sve se vraća!”

 Župnik

Božić nam pokazuje koliko se Bog učinio malenim. Idite u štalu i promatrajte kako je malen, kako je živio svoju potpunu podložnost. Trebamo naučiti biti kao to Dijete, potpuno se pre­dati vjeri i radosti. Promatrajte radost djeteta Isusa i radost Božića! Nikada ne budite potišteni, ne dopustite da vam išta i bilo tko oduzme radost. Božić nam pokazuje kako nebo cijeni poniznost, podložnost, siromaštvo, jer sam Bog koji nas je stvorio, postao je malen, siromašan i ponizan.

 

Majka Tereza iz Kalkute (1910-1997)

 

 

SRETAN I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ SVIM ŽUPLJANIMA!

POSJET SESTRAMA KLARISAMA

Na Badnjak smo posjetili sestre Klarise u Požegi. Zaputili smo se čestitati im Božić te smo im ponijeli živežne namirnice. Sestre su nas lijepo primile. Upoznale su nas s njihovim dnevnim redom i načinom života, ponudili domaćim sokom i kolačima iz domaće kuhinje. Podijelili su nam i krunice koje su same izradile te smo se na koncu zajedno s njima kratko pomolili. Bilo je to lijepo iskustvo! 

DOBRO JE ČINITI DOBRO!

 Kada činimo dobro osjećamo se bolje, zadovoljnije, ispunjenije, jer činiti dobro nas čini sretnima i potiče nas da budemo bolji. U adventu smo to itekako pokazali u našim karitativnim akcijama: adventskim vijencima i aranžmanima, pravljenju i prodaji kolača, rezanaca i mlinaca, gipsanih figura, jaslica, zajedničkog druženja nakon misa zornica, paljenjem adventskih svijeća, skupljanjem milodara za potrebite, kao i živežnih namirnica i higijenskih potrepština. Stoga ovime putem još jednom zahvaljujem svima koji su na bilo koji način sudjelovali u spomenutim akcijama, bilo izradom, bilo kupovanjem. Dobri Bog, koji sve vidi, neka nagradi svojim blagoslovom svakoga od vas i udijeli vam svoj mir.

 Župnik

Foto galerija

Pobrinut će se Bog da sve stvari dođu na svoje mjesto

 Teško je kad te snađe nevolja bilo koje vrste. Čini mi se da u takvim trenucima postoje dva izbora, ili možda čak i tri, no trećega ne bih preporučio. Prvi je, a to je svojstveno svima jer smo ljudi, da se teško mirimo s nevoljom koja nas je snašla. Pa onda kukamo, mrmljamo, možda i proklinjemo (sebe, druge i dragoga Boga). Vjerojatno nastojimo pronaći i krivca, tko god i što god to bilo. No, jedno je sigurno: postajemo nervozni, nezadovoljni, ogorčeni i frustrirani. I silno želimo promjenu. Želimo stari život, da nevolja prođe. Drugi način je prihvatiti nevolju, jer nas je ionako već snašla, znajući da iz svoje kože ne možemo van. Ali tako barem zadržavamo nutarnji mir, staloženost i tražimo rješenje kako se izvući iz gliba, kako i dalje ostati pozitivan, uzdignute glave i jaka duha. A treći izbor je kada sami sebe uvjeravamo da smo prihvatili ono što nas je zadesilo, ali nikako se s time ne mirimo, pa nam onda bude još gore. Da pojasnim, “pomiriti se” s nečim ne znači odustati, dići ruke, biti hladan i ravnodušan. U ovome kontekstu “pomiriti se” znači shvatiti i razumjeti da je trenutno moja (životna) situacija takva i da ne smijem niti mogu bježati od nje, a komoli praviti se da me ne dira i da ju ne osjećam na vlastitoj koži. No taj “pomiriti se” u sebi sadrži jednu bitnu i ključnu stvar: daje nam uvidjeti kako ipak nismo (u svemu) gospodari nad onim što nam se događa u životu. Moramo priznati da nas nešto i nadilazi i događa se bez naše volje, bez obzira radilo se o dobrom ili o lošem.

Zašto uopće govorim o tome? Ušli smo u advent, vrijeme koje je samo po sebi drugačije od drugih liturgijskih (crkvenih) vremena. Ono nas potiče na promišljanje o nama samima, na djelovanje, na rad na sebi. Kažemo obično da je to vrijeme pripreme za Božić. A što to pripremamo i za koga? Za čovjeka? Za Boga? Lako se izgubimo u blještavilu vanjštine, u tome da sve treba i mora biti “onako kako to ide”. Kakav je to Božić bez obilnih slastica, za koje niti sam ne znaš zašto ih toliko praviš, jer tko će ih na kraju sve pojesti!? Ali neka ih bude na stolu, makar ih kasnije i bacio! Kakav je to Božić bez tolike hrane, koja se danima i tjednima kasnije povlači po frižiderima (onu francusku salatu više ne možeš niti pogledati, a kamoli jesti!). Kakav je to Božić bez ukrašene kuće, savršenog bora, kuglica i svjetiljki, bez poklona, bez… Da, bio bi to siromašan Božić i pomalo neobičan, ali bi i dalje bio Božić, jer on ne ovisi o onome što je na trpezi i u trbuhu, što je u kući, ispred nje ili na nama. On je sam jednostavan i skroman, a opet bogat, jer Božić se događa u nama, a ne izvan nas! Zato je bolje pogledati iz druge perspektive, naše vjerničke, i pitati se: kakav je to Božić bez svete mise zornice, bez ispovijedi, bez dobrih djela, odlaska na polnoćku, bez mira u srcu? Nije li vrijeme da se prestanemo opterećivati nepotrebnim stvarima i baziramo na ono što je bitno, na srce, na svoju dušu, na sebe. Budem li boljega srca, bit ću i bolji čovjek, bolji svećenik, otac, majka, vjernik, radnik… Srce je temelj svega i jedino se njime dobro vidi, kaže Mali princ. No, ono je krhko, osjetljivo i počesto zatvoreno, puno tjeskobe, ranjenosti i boli. Sami ga ne možemo iscijeliti u potpunosti, ali Bog može svojom ljubavlju. Treba mu samo otškrinuti vrata da on uđe i pobrinut će se da sve stvari dođu na svoje mjesto. Možda ne baš onako kako zamišljamo i želimo, ali svakako će biti bolje. Čovjek je duhovno biće i koliko god daleko seže pogled u prošlost, vjera je pratila naše postojanje. Vjera svakom čovjeku daje snagu, pomaže mu izdržati i najteže trenutke. Stoga ne posustaj! Vjeruj u sebe i u Boga! Vjeruj da možeš biti bolji, plemenitiji, ljubazniji, odgovorniji, pristupačniji i nadasve topla srca. U njemu ćeš grijati maloga Boga, a on će ti zauzvrat darovati ono što ti je najpotrebnije – mir! Čuvao te i sačuvao dobri Bog od svakoga zla. Blagoslovio sva tvoja dobra nastojanja!

                                                                                  Želimir Žuljević, župnik

PALJENJE ADVENTSKE SVIJEĆE

U subotu 27. studenoga 2021., pred Prvu adventsku nedjelju, blagoslovili smo adventski vijenac i zapalili prvu adventsku svijeću, svijeću proroka i nade. To slabašno svjetlo znak je naše čežnje za Bogom i njegovom puninom u vremenu kada se brzo gase malene nade, a žeđ za konačnim smislom biva sve većom. Molili smo da naučimo kršćanski bdjeti u zahvalnosti za dar života i da u sebi osjetimo poziv koji je Bog podario svakom čovjeku, da živimo život ljubavi koju nam je Isus Krist darovao. Potom smo se uputili u župnu crkvu na euharistijsko klanjanje.

   U subotu 4. prosinca 2021. zapalili smo i drugu adventsku svijeću, svijeću spasenja. Molili smo Gospodina da zapali naš život ognjem svoga Duha i da nam pomogne prepoznavati njegovu prisutnost. A ona se najizvrsnije prepoznaje u dobrim djelima koja činimo jedni prema drugima, pa tako i u raznim karitativnim akcijama naše župe. Od adventskih aranžmana, pravljenja kolača i rezanaca i njihove prodaje, zajedničkog druženja u župnoj dvorani nakon misa zornica uz čaj, kavu, kolače koje donesete, pune crkve na zornicama, pomoć za potrebite i župni Caritas… Hvala svima koji nesebično daju sebe, bez obzira na koji način to bilo. 

RADIONICA ADVENTSKIH ARANŽMANA

HODOČAŠĆE U MARIJU BISTRICU